Prijavu je podnijela porodica Vasić iz Beča, koja je smejstila sina na liječenje u centar za odvikavanje ”Crna Reka“ i za to platila 400 eura.

Roditelji su, nakon što im je sin prijavio maltretiranje, ubrzo nenajavljeno došli po njega i zatražili da im se vrati novac, ali su svo troje pretučeni.

Kako je navedeno u krivičnoj prijavi koja je proslijeđena Opštinskom sudu u Tutinu, njih su pretukli Peranović i drugi štićenici, kojima je Peranović naložio da to učine.

Bez obzira na sve prijave i evidentne nasilničke sklonosti, Peranović je ipak samo jednom procesuiran i to tek pošto su se snimci premlaćivanja lopatom štićenika u manastiru Crna Reka pojavili u javnosti, podsjeća "Press."

Čak je samo nekoliko nedjelja prije ubistva štićenika u Jadarskoj lešnici Episkop šabački Lavrentije odlikovao Peranovića najvišim činom protojerej stavrofora.

NAKON SMRTI MLADIĆA, ZATVOREN CENTAR

Šabačka eparhija je zatvorila Centar za odvikavanje od droge "Sretenje", u kojem je na smrt pretučen štićenik Nebojša Zarubac, rečeno je agenciji Beta u toj eparhiji.

Za njegovu smrt je osumnjičen upravnik tog centra sveštenik Branislav Peranović, kojem je određeno mjesec dana pritvora.

Peranović je od 2009. godine poznat javnosti poslije slučaja "Crna Reka" kada je u javnost dospio snimak na kome se vidi kako štićenike u tom centru kažnjava udarcima lopatom. Slučaj "Crna Reka" je pred sudom u Tutinu i još nije donijeta presuda.

TUKLI SU NAS KAO STOKU

Sagovornik srpskog portala “24 sata”, koji je bio štićenik u centru u kojem je Peranović bio upravnik, govori o iskustvu "liječenja" od heroinske zavisnosti i moli da mu se ne pominju ni inicijali.

"Kad sam prije četiri godine počeo da se liječim od zavisnosti, majka je pozajmila pozamašnu sumu novca da bi me poslala u Rehabilitacioni centar “Crna reka”.

"Jednog su toliko udarali pesnicama u stomak i glavu da sam pomislio da neće preživjeti. Pobjegao sam poslije dvije nedjelje"

Osjećam gušenje kad pomislim na to mjesto i ne mogu da zaboravim sve što sam vidio i čuo. Nisam doživio da me tamo iko udari, ali sam svakodnevno prisustvovao nasilju i pitao se kad će doći red na mene.

Jednog su toliko udarali pesnicama u stomak i glavu da sam pomislio da neće preživjeti. Pobjegao sam poslije dvije nedjelje", kazao je on.

Odmah pošto je došao u “Crnu reku”, ubačen je u raspored obaveza koji je podrazumijevao spremanje soba, pranje odjeće, kuvanje, rad u prirodi, čišćenje, pospremanje...

Kako kaže, svako ko je odbijao da uradi bilo što od navedenog, ko bi se požalio da nema snage ili bi posustajao u radu, bio bi surovo kažnjavan.

"Za te dvije nedjelje nikad nisam vidio da je neki sveštenik digao ruku na zavisnike. To su isključivo činili bivši štićenici-zavisnici koji su se tu nekad liječili, pa su ostali da rade.