Braća Nuhanović žive u jako lošim uslovima, bez ičije brige i pomoći i bez ikakvog izvora prihoda.

Pomognu im mještani, koji im daju hranu i druge potrepštine.

Braća kažu da im je otac preminuo dok su bili mali i da se tog perioda života slabo sjećaju.

Život sa majkom im je, kako kažu, bio mukotrpan i teško su preživljavali.

Dječaci tvrde da su ih fizički i psihički zlostavljali mnogobrojni muškarci koji su s vremena na vrijeme bili u vezi s njihovom majkom.

Kažu da ih je Fikret Mehić, sa kojim je njihova majka još u vezi, često fizički zlostavljao. On bi, kako ističu braća, pijan provaljivao vrata kuće te ih tukao i zatvarao u štalu, a prije četiri mjeseca im je provalio u kuću i na silu odveo njihovu majku svojoj kući u selu Slapnica.

Nakon toga dva maloljetna brata žive sami bez ičije brige i pomoći.

Nakon što im je otišla majka, njih dvojica su sami živjeli u porodičnoj kući oko dva mjeseca, nakon čega su došli u Vrnograč i smjestili se u napuštenu i devastiranu kuću u kojoj i sada žive.

Dječaci kažu da su ih posjetili aktivisti Centra za socijalni rad iz Velike Kladuše i da su im rekli da je jedna od mogućnosti da ih smjeste u Dom za nezbrinutu djecu, na što oni, kako kažu, nikako ne pristaju.

Dodaju da znaju da im je budućnost neizvjesna, ali da se nadaju kako će im neko pomoći i da će biti nađeno neko rješenje za njih.