Tri mjeseca nakon prijevremenog izlaska na slobodu, priprema se za oživljavanje nekadašnjeg poznatog prehrambenog diva Agrokomerca. 

Ni višegodišnja zatvorska kazna, činjenica da ga jedni nazivaju dobročiniteljem, a drugi ratnim profiterom i zločincem, kao ni procjep između stalnih pohvala i prozivanja pa i prijetnji atentatom, nisu ga zaustavili da se prihvati zadatka podizanja iz pepela nekadašnjeg privrednog čuda Cazinske krajine.

Svoje planove s Agrokomercom, u junu 2011. godine, nakon dvije trećine roka odsluženog iza rešetaka, pretočio je i u svojevrsni privredni manifest o kojem je ekskluzivno dao izjavu za Večernji list.

Na oko pedesetak stranica biznis plana, Abdić planira prije svega da obnovi primarnu proizvodnju – prehrambenu industriju, ali i trgovinu, građevinarstvo, kao i tercijarne i kvartarne djelatnosti, a sve kako bi se, ističe, spriječila dalja devastacija i gomilanje gubitaka i kako bi se otvorila mogućnost za zapošljavanje brojnih ljudi.

Od bosanskohercegovačkih vlasti traži da dioničarima Agrokomerca i njemu kao idejnom tvorcu i realizatoru projekta prepuste kompaniju radi pokretanja proizvodnje i obnove nekadašnjeg privrednog giganta iz Velike Kladuše.

Tim prije, smatra, jer to zahtijeva i ekonomska situacija u tom preduzeću, opterećenom dugovanjem za neisplaćene plate i poreze, obustavljenom proizvodnjom u mnogim pogonima, iznajmljivanjem poslovnih prostora po niskim cijenama, te nedostatkom poslovne vizije.

Abdić u “Predlogu za preuzimanje i obnovu Agrokomerca” se osvrće na prošlost i okolnosti zbog kojih je od slavnog privrednika došao na optuženičku klupu u procesu takozvane afere s lažnim mjenicama Agrokomerca.

" Ta je afera", poručuje Abdić " imala za cilj uništenje i slom kompanije, nakon kojega niko nije vjerovao da će se 1989. iznova pokrenuti proizvodnja i postići uspjeh.

Upravo na temeljima koje je 1989. nakon izlaska iz zatvora uspio ponovo da izgradi, Abdić vidi kapital s kojim treba krenuti i danas, bez obzira na to što je dio objekata uništen ili nagrižen zubom vremena.

Ujedno i podsjeća na odluku bosanskohercegovačkog Doma za ljudska prava, po kojoj 53 posto Agrokomerca pripada dioničarima, a 47 posto državi, koju treba poštovati s obzirom na to da kompanija danas potpuno pripada državi i zapošljava od nekadašnjih više od 13.000, samo oko 200 radnika.

Ista plata i radnicima i upravi

Abdić u svom biznis planu iznosi i da želi da zaustavi Vladu BiH koja namjerava da podjeli Agrokomerc na dijelove i da proda njegovu kompletnu imovinu. Abdić tvrdi da će njegov koncept revitalizacije koji uključuje solidarnost (jednaka minimalna plata radnicima i upravi), rad volontera, pa i penzionera, privući brojne mlade, školovane ljude.

Očekuje i podršku dijaspore koja bi pomagala u otvaranju poslovnih mogućnosti i plasmanu proizvoda iz obnovljene fabrike širom svijeta.