Veći je međutim problem to što je glavnina poslova na izgradnji autoceste pripala inozemnim građevinskim kompanijama: od ukupno šest aktivnih gradilišta na koridoru 5C, čija je ukupna vrijednost 191 milion eura, četiri vode inostrane kompanije s ugovorima vrijednim 144 miliona eura, a samo dva gradilišta vode domaće građevinske kompanije s ugovorenim poslovima u iznosu od 47 miliona eura.

Izgradnja četiri najskuplje dionice (Gorica-Bilješevo, Bilješevo-Kakanj, te dvije dionice na Sarajevskoj obilaznici) povjerena je stranim kompanijama, mahom iz Hrvatske i Slovenije, koje su glatko pobjeđivale na tenderima jer su, za razliku od konkurencije iz BiH, imale odgovarajuće reference, mahom stečene na izgradnji autocesta u svojim državama.

Po istoj logici i građevinske kompanije iz BiH trebale su izgradnju cestovnog koridora 5C iskoristiti za sticanje odgovarajućih graditeljskih referenci koje bi kasnije iskoristile u nastupu na ino tržištima.

Tim prije što građevinci iz BiH de facto grade sve dionice autoceste 5C, uključujući i najsloženije građevinske projekte, poput mostova, vijadukta i tunela, ali redovno kao podizvođači radova.

Za razliku od domaćih građevinaca koji rade doslovno sve poslove na svim gradilišima koridora 5C, inostrane građevinske tvrtke pojavljuju se isključivo u ulozi posrednika, odnosno u ulozi preprodavača poslova, na čemu ostvaruju golemu proviziju i stiču dodatne graditeljske reference.

Pravila su izdiktirali kreditori - EBRD i EIB, no odgovornost za ponižavajući tretman bh. građevinaca velikim dijelom snosi i državna politička elita BiH koja je s kreditorima pregovarala i pristala na nepovoljne uvjete.