PISAĆI STOL

POŠALJI STRANICU MAILOM

  • Vaše ime i prezime: *

  • Vaša e-mail adresa: *

  • E-mail adresa primaoca: *

  • Pošaljite mi kopiju:

  •  

„Čopor propalih vukova“ (II dio)

Benjamin Hasić: nastavak priče 'Čopor propalih vukova'

-

Prvi dio možete čitati na linku  OVDJE

 

Nastavak priče:

 

IV.

Buđenje. Nebo je ljubičasto. Sunce još ni izašlo. Nijaz se budi bez alarma. Sam je u krevetu, Vildana je ko zna gdje. Rukom opipava po malom prastarom stoliću koji se nalazi na desnoj strani kreveta.

 

Kazaljke na satu pokazuju da je 05:30. Iz ladice stolića vadi kutiju leksilijuma, vadi tri tirkizne tablete i popije ih sa malo vode. Ustaje iz kreveta i ulazi u klaustrofobično kupatilo. Pukotine u pločicama koje se nalaze na podu su prljave te izgledaju kao da neko misteriozno, još neotkriveno biće, živi u njima.

 

Nijaz se brije, pere zube, umiva i zalizuje tamnu kosu sa pokojom sijedom.

 

Na putu prema tržnici svraća u Mevlinu buregdžinicu gdje naručuje pola kile masnog i tvrdog bureka. Jede burek u hodu. Sportska torba sa robom mu je teška, pa je premješta sa lijevog ramena na desno rame svakih pet minuta.

 

Što je bliži pijaci, otkucaji srca su sve glasniji i češći. Dočekuje ga isti prizor koji ga dočekuje zadnjih deset godina. Zeleni limeni krov, kojeg općina Novo Sarajevo svake godine renovira i restaurira, pokriva oko dvadesetak štandova, na kojima se uglavnom prodaje voće i povrće.

 

Ovaj prizor je Nijaza natjeralo da iz džepa izvadi crvenu tablu leksiliuma, uzme tri tirkizne tablete (leksilium od 6 mg, najveća doza bromazepama) i proguta ih bez vode, što mu je ostavilo gorki ukus u ustima.

 

Na kartonskim isječcima markerom su napisane cijene voća i povrća; prodavači i prodavačice cupketaju i poskakuju u mjestu trljajući dlanove u pokušaju da podignu tjelesnu temperaturu.

„'Zvolt'e!“

„Jadro keks, samo marka i po.“

 

Gospođe u skupocjenim kaputima i tamnim naočalama koje im skrivaju poglede, jer se trude da ih neko slučajno ne uoči u ovakvom nedostojnom jutarnjem izdanju, razgledaju i ispipavaju dozreli, jarko crveni paradajz, sočne jabuke, crvene, zelene, žute....

 

Prodavači krivotvorene robe veselo pozdravljaju Nijaza kao što ga pozdravljaju svakog radnog dana posljednjih deset godina, on im slegnutim ramenima i pogledom uperenim ka prljavom asfaltu odmahuje bez da izusti i jednu riječ.

 

Krenuo je ka svojoj poziciji, na ulazu u zatvoreni dio tržnice, gdje se prodaju suhomesnati proizvodi, domaći sirevi i jaja. To je najprometniji dio pijace, tako da omogućuje finu zaradu prodavaču higijenskih proizvoda kao što je Nijaz.

 

Namjestio je tezgu za manje od deset minuta - stručnjak ostaje stručnjak. Preko puta njega se nalazila trafika iza koje se nalazila mesnica sa zidićem na izlogu koji ja kao stvoren za sjedenje i trošenje minuta. Na zidiću se nalazio jednooki Mirso.

 

Nijaz se smjestio na metalnoj gajbi, istoj gajbi na kojoj sjedi zadnjih deset godina, otvorenim dlanovima je nervozno prešao preko lica, kao da će tim pokretima promijeniti ili možda ispeglati bore koje je teškom mukom prikupio kroz čitav život i koje govore o njemu više nego sve priča ovog svijet.

 

Izgledao je kao da je ponovo učenik i kao da mu je nastavnica upravo saopćila da je njegov rad nedovoljno dobar. Poraženim pogledom je posmatrao sav taj svijet i tu halabuku, kako ubrzano negdje ide i žuri, razmišljao je o bolnoj činjenici i saznanju da on nigdje ne žuri, možda jedino prema vratima pakla.

 

U džepu kaputa se nalazila zbirka kratkih priča Samuela Becketta, jedno od rijetkih izdanja na našim jezicima. Knjigu je posudio od Vlade, bivšeg pjesnika a sadašnjeg vlasnika tezge na drugom spratu zatvorene tržnica, na kojoj prodaje korištene, izlizane i istrošene knjige.

 

Vlado je spreman posuditi Niski knjigu kada god ovaj to od njega zatraži, ali ima samo jedno pravilo – knjiga ostaje kod Niska najviše pet dana, pravilo koje Nisko poštuje.

 

Nijaz je potrošio oko sat vremena sjedeći na metalnoj gajbi i čitajući priču „Dante i Jastog“, u kojoj junak Belacqua govori „To je brza smrt, Bog nam je na pomoći“, Nijaz je knjigu vratio u džep u trenutku kada narator priče konstatuje da „smrt nije brza“.

 

Odlučio je malo prošetati, možda popiti pivu ili travaricu na dug u kafani kod „Šabe“.

 

Plan mu je poremetio jednooki Mirso koji ga je uspio, svojom slatkorječivošću, nagovoriti da zajedno potroše nekoliko maraka i minuta na zidiću ispred izloga mesare, ispijajući pivu.

 

Jednooki Mirso je bio poznati građevinski inženjer, ljudi govore da je izgradio pola Libije i da bi bez njega Iračani bili bez vodovoda i struje.

 

Sada, svoje penzionerske dane provodi iskapajući malene flašice rakije i lažući o avanturama iz nekih prošlih boljih i izmišljenih vremena, kada su žene bile lake, a alkohol jeftiniji. Mirso je rođeni pripovjedač i patološki lažov, što ga čini odličnim sagovornikom.

 

„Jesil' vidio kako mi je mali kupio ovu okularnu protezu? Nisam ga džaba školov'o, ha ja.“

„Vidio sam neki dan, dobro izgleda, kol'ko ga je došlo to stakleno oko?“

„Nije ba stakleno oko, nego okularna proteza a došlo ga je oko dvije tri milje najmanje, neće da mi kaže, ko fol on obrazli.“

„Neka neka, svaka mu čast.“

 

Nijaz je ispijao toplu pivu i mazio psa lutalicu koji nema ime, ali je uvijek tu negdje oko alkoholičara.

„De bogati, nikad te ne upitah, kako si izgubio oko?“

 

„Duga priča. Dok sam u vojsci bio, tamo neđe sedamdeset i neke, pos'o mi je bio da budem ko sekretarica ovom nekom guzonji oficiru iz partije, preko štele sam up'o i to je bio pos'o iz snova, djecemi. Elem, jebo sam mu ženu, dobra ona bila k'o avion, sise, noge, ma sve je imala, a ja mlad i nedojeban, i tako sam je jednu noć jebavo u njihovoj kućetini, kad eto ti oficira, uletio frajer u sobu dok sam još bio na njoj, ja go', on ljut ko ris, kren'o ja bježat, on me za vrat ufati', davio me je jednom rukom a drugom opipav'o po ovom radnom stolu, naš'o je neki otvarač za koverte i drito u oko, nabio me nogom iz sobe i kren'o nju mlatit, ja sam ti onako go taksi zaustavio i pravac hitne. Nisu mi mogli oko spasit. Odmah sam ja sutradan na autobus u Sarajevo. Odlež'o sam zbog tog sranja nekoliko mjeseci u vojnom zatvoru i to ti je to.“

 

„E u pičku materinu koji si ti peh.“

 

„Jedva sam izvuk'o živu glavu, mor'o sam onako trkom u hitnu, znaš li ti koliki je Beograd? Jebiga, svaka nesreća poslije nekog vremena postane dobra i zabavna anegdota, jelde?“

„Jeste.“

 

I tako su nastavila njih dvojica pričati o svemu i ničemu dok im se nije pridružio jednoruki Mujo, gorostas, bivši milicioner, a sadašnji besposličar. Nijaz se, što je netipično za njega, odluči i njega ispitati o okolnostima pod kojima je ovaj nesretni, masni i prljavi čovjek izgubio desnu ruku do ramena. Na Nijazov upit, Mujo odgovori otresito i kratko:

 

„A rat, jebo ga ti, šta će mi bit', pukle dvije, jedna za drugom.“

„Jebiga“

 

Na drugom kraju tržnice se stvorila gužva, neko se oko nečega svađa i prepire. Čuje se samo po koja psovka:

„Šta ti gledaš, droljo?“

„Ko je drolja? Pička ti materina, kako te nije stid, mogu ti mater bit'.“

„Nabijem ja fino na kurac i tebe i to tvoje retardirano dijete, meni oni krenuli pazar krast', pu jebem ti mater cigansku. Mrš odavde, nemoj da ti muriju zovnem.“

 

Dok su Mirso i Mujo gledali i pratili dešavanja, Nijaz se digao, došetao do svoje pozicije i krenuo da pakuje robu. Razočaran u ljudski rod.

Subota, 12. Maj 2012 u 21:06

Izvor: bh news

Tagovi: priča, benjamin hasić

ANONIMNI KOMENTARI

KOMENTARI { 0 } DODAJ KOMENTAR
  • Trenutno nema komentara.
  • Ime / Nadimak: *

  • Komentar: *
    (do 1200 karaktera)

  •  

  • Karakteri sa slike: *

  •  

Postavljeni komentari predstavljaju isključivo mišljenje i stav pošiljaoca komentara. Bh-news zadržava pravo da ukloni svaki komentar koji je neprikladan, a koji je uvredljiv na rasnoj, vjerskoj, nacionalnoj, gender i svakoj drugoj osnovi. Takođe, biće uklonjeni svi komentari koji vrijeđaju pravo na privatnost ili bilo koje drugo pravo. Takođe, nije dozvoljeno pisati optužbe, koristiti jezik mržnje i netolerancije.

FACEBOOK

Sadržaj je moguće preuzeti i bez saglasnosti autora, ali uz isključivo navođenje izvora www.bh-news.com

Imate profil na Facebook-u?

Kliknite "Sviđa mi se"
da ubuduće pratite najnovije vijesti na svom profilu.