Ramiz Dedić je igrom sudbine ostao bez doma prije 7 godina. Rođen je u Visokom za Dan žena 8. marta pedesetih godina, a u Sarajevu živi pod vedrim nebom na relaciji, Titova ulica- Ferhadija.

Ramiza je lako pronaći.

"Ja nigdje ne idem", kazao je za Bh-news tražeći u torbi hranu za svog psa starog pet mjeseci.

Sa psom se, kako kaže poistovijetio. Oboje žive na ulici, odoljevaju kiši, snijegu, suncu, glađu, žeđi... Prkose životu.

Upoznat je sa incijativama građana i udruženja, koji traže od nadležnih vlasti i službi da hitno iznađu privremeni smještaj za beskućine, dok traje zima.

BEZ VJERE U POLITIČARE, DRUŠTVO...

Međutim, ne vjeruje da će se za njega i njemu slične, iznaći rješenje. Izgubio je vjeru u političare, društvo, a najveći prijatelj je njegov pas o kojem se brine od rođenja.

Sarajlije znaju zateći prizor čovjeka koji sjedi u džemperu po najvećoj zimi, i psa pokrivenog jaknom.

"Sada obojica imamo jakne i ne moram svoju da skidam da bih njega zaštitio od snijega. Jedna građanka mi je dala "meklaud" jaknu i hvala joj na tome. Evo imam i pantalone debele", pokazuje Ramiz i otvara torbu.

TORBA JE MOJA KUĆA

"Ovo je moja kuća. Sve što imam nalazi se u ovoj torbi", rekao je čovjek bez stalne adrese i pokazao kako svom psu hranu sortira i oblaže je aluminijskom folijom da ne zaledi.

Kaže da su ga prije tri dana policajci sproveli do Nedžarića kako bi se ugrijao, ali da je insistirao da ga puste da ide vani jer je njegovom psu bilo hladno na ulici i cvileći je tražio svog vlasnika.

"Rekao sam- dajte mi moje stvari i odlazim. Ja imam samo njega, a on ima jedino mene. Ni on, ni ja nemamo više nikoga. Nikada ga neću ostaviti, isto kao što i on ne ostavlja mene. Mnogi to ne mogu da shvate. Neki mi kažu da bi mi možda i obezbijedili privremeni smještaj, ali ako ostavim svog psa na ulici. Ja to neću nikada uraditi", kategoričan je Ramiz.

Od prolaznika ponizno odbija novac, on ne prosi, ništa ne traži osim da noći provede u zatvorenom prostoru, ali samo sa psom.

Odlazimo i obećavamo da ćemo se ponovo vratiti, možda sa dobrim vijestima za Ramiza, njegovog psa i desetine drugih beskućnika.

"Ja ću biti ovdje, nikud ne idem", mahnuo je na kraju naš sagovornik.

Inicijative udruženja Kap možete pročitati na sljedećim linkovima:

- Poziv građanima da pomognu beskućnicima, nakon što su se oglušili nadležni predstavnici vlasti

- Apel udruženja "Kap": Hitno pronaći smještaj za beskućnike!