PISAĆI STOL

POŠALJI STRANICU MAILOM

  • Vaše ime i prezime: *

  • Vaša e-mail adresa: *

  • E-mail adresa primaoca: *

  • Pošaljite mi kopiju:

  •  

Gdje je Zagreb, a đe mi?

Historija prvih ljudskih naselja na području Sarajeva seže do mlađeg kamenog doba. Danas, mi nismo puno odmakli i još uvijek nemamo popis stanovništva. Evo i zašto.

  • 0000111342.jpg
  • 87655690.jpg
  • 17512470.jpg
  • 94167946.jpg
  • 65730137.jpg
  • 44808983.jpg
  • No name - 17365

Napisao: Mirza Skenderagić

 

Zagreb. Sarajevo. Glavni grad Hrvatske. Glavni grad BiH. Zagreb je 1994. godine proslavio 900 godišnjicu prvog pisanog dokumenta sa njegovim imenom. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine Zagreb ima 779.145 stanovnika.

 

Historija prvih ljudskih naselja na području Sarajeva seže do mlađeg kamenog doba. Danas, mi nismo puno odmakli i još uvijek nemamo popis stanovništva.

 

Evo i zašto.

 

Da ljudi u BiH žive drugorazrednim životom, to već odavno nije nepoznata čonjenica, međutim ona postaje mnogo jasnije tek kada odemo u neko drugo mjesto, u neki drugi grad, u neku drugu državu, izvan ovih preskupo plaćenih granica.

 

Tada postane sasvim jasno da nemamo, ama baš nikakvog razloga da se zaklinjemo u patriotizam, da dižemo u nebesa ljude koji za života nisu spoznali značenje riječi odgovornost, nemamo potrebe da sanjamo o Svjetskom nogometnom prvenstvu koje će preko noći učinit da svi problemi nestanu, a mi se probudimo i navijamo iz sveg glasa.

 

Jer, reflektori će se ponovo ugasiti. Igrači će sjesti u svoje skupe automobile i otići u svoje skupe hotele, a bosanski će navijač ponovo očajavati zbog lošeg rezultata i nastaviti da čeka neki bolji, ne čineći ništa da promijeni svoj jadni život.

 

Država i grad koji apsolutno imaju svako pravo da se zaklinju u patriotizam, da diže u nebesa ljude koji za života nisu spoznali značenje riječi odgovornost, da sanjaju o Svjetskom nogometnom prvenstvu koje će preko noći učinit da svi problemi nestanu, da se probude i navijaju iz sveg glasa i osvoje bronzanu medalju su Hrvatska i Zagreb.

 

Dakle, krenimo redom. Putovanje. Novac.

 

Već kod donošenje odluke da počnem da štedim za jedno obično i jeftino putovanje naišao sam na lavinu sumnjičavih i skeptičnih pogleda koji su me u najboljem slučaju opisivali kao ludog, iako nisam opsjednut pričama o viteškim lutanjima i iako nikada nisam pomislio da su obične krčme začarani zamkovi, a mlade seljanke prelijepe princeze.

 

Naravno da nisam Don Kihot, ali recimo da me možete tako zvati. Tako smo ja i moj štitonoša Sančo Pansa, koji je u tim trenucima također vjerovao da sam pomalo lud, odlučili da krenemo na trodnevno putovanje u Zagreb.

 

Nakon što smo uspjeli preći prvu prepreku i skupiti novac, drugu nam je stvorila država koja je u zadnji trenutak izmislila novi štrajk, za nas u tom trenutku najnepovoljni i štrajk koji smo svakako željeli izbjeći. Bio je to štrajk Željeznica RS.

 

Državi, našoj divnoj, miloj, lijepoj gizdavoj nije bilo dovoljno što nam ne da da u njoj živimo, nego nas je spriječavala i u želji da iz nje odemo.

 

Odlučilo smo da poslušamo Josipa Pejakovića koji jasno i glasno, onako glumački, kaže: „Kako bolan nema Bosne. Vidi ovo“.

 

Vidjeli smo. Jasno i glasno.

 

Krenuli smo linijom manjeg otpora i kupili karte za cjelovečerno uživanje u prekrasnoj i nevjerovatno udobnoj vožnji po besprijekorno ravnim bh. cestama. Kao gratis dobili smo i predivan pogled na krajolik pašnjaka, stjenovitih brežuljaka i dubokih šumovitih dolina.

 

Naravno, ako samo na trenutak uspijemo da zaspimo i usnimo iste.

 

Nakon što smo odslušali besmislenu bosansku svađu nastalu iz još besmislenijeg problema Centrotransovih neobilježenih mjesta i tek nakon što smo se navikli na neugodne ceste, morali smo presjedati, zbog, kako nam je rečeno, nevjerovatne gužve u autobuskom (Centrotransovom) rasporedu.

 

Naravno, to nam je rečeno tek kada je autobus krenuo i kada više nije bilo nikakve šanse za odustajanjem od puta i povratom karte.

 

I to smo preživljeli i taman kada smo pomislili da je neprijatnostima kraj, desilo se nešto što više nije bilo tako glupo ili bar nije samo to, već i opasno i vrlo uznemiravajuće.

 

Moju i Sančinu torbu uzeo je neko drugi, a nama ostavio svoju i možda zauvijek otišao iz naših života, iako nikada tačno nije ni ušao.

 

Naime, zahvaljujući neopreznosti vozača, zamijenjene su torbe koje čak i nisu iste, već samo liče i imaju istu boju.

 

Momak koji je ušao u Jajcu, a koji nije pravilno evidentiran u žurbi, nije samo zatražio tuđu torbu misleći da je njegova već ju je i dobio od vozača kojima je jedini posao da voze i iskoriste zabilježeni, uredno plaćeni broj torbe.

 

Jedan od vozača nam je rekao da idemo i da će nas on možda, ali samo možda, kontakrirati.

 

Nakon, gotovo dva sata čekanja i traženja i zahvaljujući pomoći drugog, razumnijeg i moralnijeg vozača, torbe su razmijenjene.

 

A sada Zagreb.

 

Po izlasku iz autobusa i spuštanja noge na gotovo besprijekorno čist asfalt osjetila se neka promjena, a ja i moj štitonoša, navikli na ulice pune rupa i smeća, nismo uspjevali da koristimo naše noge na najbolji način i posrtali smo.

 

Tada smo mislili da je to od vožnje i nismo ni sanjali da su obične krčme ovdje zaista začarani zamkovi.

 

To nismo shvatili ni kada smo stigli na tramvajsku stanicu koja za promjenu nije bila išarana i na kojoj se nalazio ekran koji je ispisivao tačnu minutažu dolazaka i odlazaka tramvaja.

 

Mislili smo da je to samo fazon i da će tramvaj sigurno zakasniti, međutim nije. Stigao je tačno u sekundu i mi smo tada pomislili da smo u nekoj zemlji Evropske unije.

 

Isprepadani našim revizorima koji zaudaraju po alkoholu i bijelom luku, kupili smo karte, koje nam, ispostavit će se kasnije, nisu ni trebale.

 

Iz razgovora sa zagrebačkim studentima, shvatili smo da nam karte koje koštaju 8 kuna, a koje vrijede i za tramvaje i za autobuse(trolejbusa nema jer su davno isfurali) narednih 90 minuta, možda i ne trebaju.

 

Naime, zagrebački revizori ulaze veoma rijetko, pogotovo u dnevnim vožnjama, a i kada uđu navodno nisu tako grubi i strogi i naša fizička i psihička sigurnost ne dolazi u pitanje.

 

Naravno, ovim ne pozivamo na eskiviranje od kupovine karata već hoćemo da kažemo da revizori u Zagrebu možda neće umrijeti od gladi ako nekom strancu ne „izvuku“ 20 KM.

 

Kad smo se iskrcali iz tramvaja koji nimalo ne tantdrče i koji se sigurno neće pokvariti na pla puta i stigli na prekrasni Trg bana Jelačića, nešto nam je bilo čudno.

 

Čudnovatost se podebljela kada smo u jednom obližnjem parku spazili znak koji u BiH nikada nismo vidjeli. Na znaku se nalazio pas i crvena crta preko njega.

 

Ipak, nešto je bilo čudnovato i na samoj tramvajskoj stanici. Nismo se mogli naviknuti na tišinu i imali smo osjećaj da nam nešto fali.

 

Tada smo shvatili. Falio je lavež uličnih pasa.

 

Za promjenu ulice nisu bile popunjene izgladnjelim i bolesnim psima i mačkama koji uporno mole za komad hljeba, ljudi su nesmetano šetali svoje pse ne bojeći se za svoju i sigurnost svojih ljubimaca.

 

Naviknuti na tu novu tišinu, počeli smo da uživamo u vizuelnoj ljepoti grada. Ulica u kojoj smo našli smještaj zove se Radićeva i udaljena je tek pet minuta hoda od Trga.

 

Međutim, tih pet minuta je suviše kratko jer apsolutno poželite da ona nikada ne završi. Njena romantična atmosfera i skučenost koja stvara nekakav intimni osjećaj odvojenosti od svijeta i problema, apsolutno podsjeća na ulice Pariza.

 

Toj ulici ne fali aposlutno ništa. Ona je prepuna malih radnji sa ručno rađenim nakitom, kafića, pekara, prolaza koji vode ko zna gdje.

 

Možda na pijacu koja se nalazi na drugoj strani, možda u Skate Shop, a možda u „Algoritam“.

 

„Algoritam“ je lanac knjižara hrvatske kompanije Algoritam d.o.o., čije je sjedište u Zagrebu. Ujedno je i najveći distributer videoigara, filmova, muzičkih cd-ova i drugog kompjuterskog softvera za kućnu upotrebu u Hrvatskoj.

 

U ovome zaista, začaranom zamku za sve ljubitelje knjige i filma možete vrlo jeftino(u novčanom smislu) popraviti svoju siromašnu piratsku kolekciju u Sarajevu. Npr., za samo 29 kuna možete kupiti Dvostruko izdanje filma „Taksist“ Martina Scorsesea, možete kupiti kolekciju filmova Akire Kurosawe za samo 140 kuna, a najnovija izdanja svjestke književnosti možete pronaći za mizernih 29 kuna.

 

Svemu u prilog ide i praznična atmosfera i vrlo suptilan i nenametljiv, ali i jeftin(ne u novčanom smislu) način ukrašavanja.

 

Dok obilazite grad i slikate se pored raznih statua kojih ima na svakom koraku, svakako ćete primjetiti veliki broj knjižara, raznih umjetničkih galerija i kulturnih ponuda iz svijeta filma, teatra, muzike...

 

Vrhunac ovog viteškog putovanja jeste posjeta Muzeju suvremene umjetnosti, jer u trenutku kada vidite tu građevinu sve negativne predrasude o Hrvatskoj kao jednoj od najzaduženijih zemalja padaju u vodu.

 

Sančo Pansa je u tom trenutku izrekao jedini mogući odgovor: „Ipak, zaduženost nije nužno loša.“

 

Muzej je utemeljen 21. decembra 1954. kada je odlukom tadašnjega Narodnog odbora grada Zagreba osnovana Gradska galerija savremene umjetnosti s ciljem da slijedi, dokumentira i promovira događanja, stilove i pojave u savremenoj umjetnosti.

 

Galerija je odmah započela stvarati fundus i djelovati kao muzejska ustanova po savremenim muzeološkim principima i potrebama toga vremena.

 

Ne treba zaboraviti ni apsolutnu profesionalnost zaposlenika Muzeja, uključujući i studente koji na najbolji način iskorištavaju priliku koja u Sarajevu i BiH rijetko bude pružena.

 

Hrvatska i Zagreb će u Evropsku uniju ući 2013. godine i po svemu viđenom apsolutno zasluženo. BiH i Sarajevo ko zna...također, apsolutno zasluženo.

 

Na kraju priče Don Kihot spoznaje da je ovo sve bio san i odlučuje da se vrati kući da umre. Sančo ga moli da ne odustaje, predlažući mu da uzmu uloge pastira, koji su tada bili redovno junaci pastoralnih poema i priča.

Ponedeljak, 26. Decembar 2011 u 10:21

Izvor: novinar.me

Tagovi: sarajevo, zagreb

ANONIMNI KOMENTARI

KOMENTARI { 3 } DODAJ KOMENTAR
  • Ime / Nadimak: *

  • Komentar: *
    (do 1200 karaktera)

  •  

  • Karakteri sa slike: *

  •  

Postavljeni komentari predstavljaju isključivo mišljenje i stav pošiljaoca komentara. Bh-news zadržava pravo da ukloni svaki komentar koji je neprikladan, a koji je uvredljiv na rasnoj, vjerskoj, nacionalnoj, gender i svakoj drugoj osnovi. Takođe, biće uklonjeni svi komentari koji vrijeđaju pravo na privatnost ili bilo koje drugo pravo. Takođe, nije dozvoljeno pisati optužbe, koristiti jezik mržnje i netolerancije.

FACEBOOK

Sadržaj je moguće preuzeti i bez saglasnosti autora, ali uz isključivo navođenje izvora www.bh-news.com

Imate profil na Facebook-u?

Kliknite "Sviđa mi se"
da ubuduće pratite najnovije vijesti na svom profilu.