Problem u komunikaciji i tvrdoglavosti

PITANJE ODGOVOR NAZAD NA PITANJA

Poštovani,

 

imam problem u komunikaciji s ljudima.

 

Da budem iskrena nisu mi ni najmanje zanimljivi i ne znam o čemu bih s njima pricala, a opet kad započnem pricu odmah govorim kako bih ja nesto napravila i stalno mi je to ja u ustima.

 

U većini slučajeva kao da covjeka ne poslušam do kraja i odmah imam neki odgovor ili neku reakciju kao da se osjećam napadnuta pa se branim, a onda na kraju povrijedim tog istog covjeka.

 

Mislim da, i kad sam na poslu, bavim se nebitnim stvarima, nikad stvari ne obavim do kraja, a već bih pocela drugu.

 

Imam potrebu premiještati stvari, donosim krive zakljucke.

 

Nemam samopouzdanja, a ponekad ni samokontrole, samo bubnem i povrijedim osobu.

 

Mogla bih vam sad cijelu priču ispričati ali eto toliko ukratko.

 

Unaprijed zahvalna

-Poštovana,

 

Prvo bih vam se zahvalio na iskrenosti i hrabrosti da podijelite probleme koje imate u socijalnim interakcijama.

 

Dvije stvari koje ste podjelili su dosta znacajne, a to su: "kako bih ja nesto napravila i stalno mi je to ja u ustima" i "kao da se osjećam napadnuta pa se branim."

 

Naravno, trebao bih da znam mnogo vise o Vama, ali ako su ovo dobri opisi vaseg iskustva u interpersonalnim interakcijama onda bih rekao da se vjerovatno radi o razvojnom/ karektoroloskom problemu koji je baziran na nekim pogresnim (automatskim-dakle niste ni svjesni ovoga) razmisljanjima koja su produkt Vasih interakcija sa ljudima, navjerovatnije sa blizom porodicom, od mladih dana (dakle, kao djeca naucimo neke stvari-obicno od porodice i/ili nedostatka porodice i blizih prijatelja- i pocnemo razmisljati na odredeni nacin koji postane automatski, i koji utice na nase interakcije, osjecanja itd).

 

Nazalost, tokom godina ova, uglavnom, pogresna razmisljanja, i pogresna interpretacija svijeta postanu toliko duboko usadena u nama da postanu kao dio naseg karaktera i izrazavaju se u drustvenim interakcijama, razgovorima sa drugima.

 

Npr. kad kazete "se osjećam napadnuta pa se branim," je osjecaj koji je baziran na dugogodisnjoj kognitivnoj skimi (nacinu razmisljanja) koji vjerovatno ima korjene u nekim ranim interakcijama (mozda jos kao dijete) kad mozda i jeste bili napadnuti, i onda ste godinama poceli graditi odbrambene mehanizme (kao Vase brze reakcije da nesto kazete) koje su mozda nekad bile od koristi ali kad ih generalizirate sa svakim i u svakoj interakciji ovo postane maladaptivno i samo dovodi to prepreka u kreiranju konstruktivnih veza, prijateljstva itd.

 

Dakle, morate se "oduciti" od ovih automatskih razmisljana. Kad se osjecate neugodno, prije nego reagujete nekad je dobro napraviti pauzu i razmisliti, zasto se mozda ne osjecate neugodno - kao detektiv ispitajte situaciju: "Sta mi je ova osoba rekla?" "zasto se osjecam ovako" "koja razmisljanja mogu biti povezana sa ovim osjecajima?" "da li su ova razmisljanja realna i racionalna ili da li su ona jednostavno subjektivna, automatska i neracionalna?"...

 

Preporucio bih psihoterapiju - prvo individualnu, pa onda grupnu - sa posebnim fokusom na dialekticnu behejvioralnu terapiju (DBT)(srodnu kognitivno behejvioralnoj terapiji).

 

Individualna terapija ce Vam pomoci da postanete vise svjesni vasih osjecanja i razmisljanja a grupna terapija ce Vam omoguciti da "trenirate" u drustvenom kontekstu i da koregujete neke pogresne interpretacije i reakcije u drustvenom kontekstu.

 

Mnogo srece i sve najbolje,

 

dr. Serdarevic

 

FACEBOOK

Sadržaj je moguće preuzeti i bez saglasnosti autora, ali uz isključivo navođenje izvora www.bh-news.com

Imate profil na Facebook-u?

Kliknite "Sviđa mi se"
da ubuduće pratite najnovije vijesti na svom profilu.