Strah od letenja

PITANJE ODGOVOR NAZAD NA PITANJA

Imam 40 godina, i strasno se plašim leta avionom. Inače sam odvažna osoba i nemam puno strahova, sve mogu da savladam, ali let avionom je nešto najgore što mi se može desiti.

Kada sjednem u avion, utrne mi jezik, dlanovi se znoje, cirkulacija stane...

Samo razmišljam o tome kako ćemo sigurno pasti i da ću 100 posto poginuti.

Dakle, u mojoj glavi ne postoji nijedan tračak nade da se avion neće srušiti. Ne podnosim nikave zvukove u avionu, samo „osluškujem“ motore da li ispravno rade (iako pojma nemam o radu motora aviona).

Ne mogu ništa da čitam, ni na šta da se fokusiram, ni na kakav problem, na djecu, na zdravlje. „Gore“ mi je svejedno za sve.

Svaki put kada avion sleti, uhvati me neopisiva euforija. A onda brzo opet strah, kako ću se vratiti kući.

Inače moram povremeno da letim, pa vas molim ako postoji bilo kakav savjet.

Ja mislim da je ovo prirodan strah, jer ljudima u genima nije da lete.

Hvala

Hvala na vašem iskrenom pitanju i detaljnom opisu vašeg neugodnog iskustva sa putovanjem avionom.

 

Mislim da dosta ljudi ima neku vrstu straha od leta avionom pa se nadam da ovaj odgovor pomogne i vama i našim čitaocima.

 

Vi patite od "Specifične fobije" (fobija je "psihološki" intenzivan strah, koji se izrazava kroz razne fiziološke i psihološke simptome, u "specifičnim" situacijama-kad se "stimulus" tj. situacija ukloni, intenzivan strah i asociarni simptomi nestanu, kao što ste vi fino opisali sa "euforijom" kad avion sleti).

 

U stvari vi ste opisali klasičnu Specifičnu fobiju, što je sa terapeutskog aspektra pozitivna stvar jer se čini da imate dosta psiholoških atributa (opisali ste se kao "odvažna osoba") koji će vam omogućiti da savladate ovaj problem ili bar umanjite nelagodnost asociranu sa problemom fobije.

 

Vi također opisujete aktivno razmišljanje da će avion "sigurno pasti i da ću 100 posto poginuti" i "ne postoji nijedan tračak nade da se avion neće srušiti". Ova razmišljanja doprinose fizičkim nelagodnostima i kreiraju osjećaja straha, neminovnog kraja života i drugih egzistencijalnih osjećaja koja onda jos više daju potporu negativnim razmišljanjima.

 

Da ilustrujem:

Negativna razmišljanja (tj., avion će se srušiti, ovo je moj kraj, itd.), ovo vodi do – osjećaja straha i fiziološke (fizičke) uzbuđenosti koja dolazi sa tim osjećajima (senzitivnost na zvukove u avionu, mentalni kapacitet je samo usmjeren u "prijetnju" pa se ne može ni razmišljati ni o čemu drugom, uključujuci i voljene, porodicu, lijepe stvari, jer u tim momentima je osoba sa psihičkog aspekta da kažem "paradoksno paralizirana".

 

S jedne strane imate jake fiziološke simptome, srće lupa jako ili "utrne mi jezik, dlanovi se znoje, cirkulacija stane" ali i osjećaj bespomoćnosti (nazovimo metaforički da dolazi do "paralize").

 

Dakle ako imamo:

NEGATIVNA RAZMIŠLJANJA --> OSJEĆAJ STRAHA --> FIZIOLOŠKA uzbuđenost --> NEGATIVNA razmišljanja postanu još intenzivnija (jer im osjećaj straha i fizičke smetnje daju "potporu" da imaju razlog tako razmišljati).

 

Kako negativna razmišljanja postaju još intenzivnija ona dovode do još većih i intenzivnijih strahova, koji dovode do još više simptoma- fiziološke uzbuđenosti i tako u krug, gdje sve bude gore i gore dok ne sletite...

 

Ali i kad sletite, kao što ste rekli, iako ste sretni opet počnete sa negativnim razmišljanjima (kako ću se vratit natrag avionom i proći kroz svu ovu muku? itd.). Ta inicijalna negativna razmišljanja već kreiraju temelj za buduća negativna razmišljanja kad opet uđete u avion. Iz svega ovog možete zaključiti da je osnovni cilj da se suprostavimo negativnim razmišljanjima tako što ćemo im naći "suparnike" u racionalnim razmišljanjima i za svaku negativnu misao naći suparnika koji će pobiti tu negativnu misao (npr. „avion će 100% pasti“ – suprotno razmišljanje: "i prije sam putovala i isto razmišljala i avion nije pao" ili "statistički znam da su šanse saobraćajne nesreće u autu puno veće nego da se nešto desi avionu" itd... ).

 

Ovo se može prakticirati na samo i uz povremenu terapeutsku seansu sa stručnjakom kognitivno-behejvioralne terapije tj. KBT-a.

 

Drugo, s obzirom na intenzitet i severitet vaših simptoma za vrijeme leta koja se mogu opisati kao panični napad, s obzirom da imate izražene fizičke i psihološke smetnje za vrijeme ovog specifičnog događaja, predlozio bih da bar u početku pokušate koristiti jedan od lijekova koji će vam omogućiti, ne samo da smanje intenzitet i nelagodnost koju doživljavate dok ste u avionu, nego će vam isto omogućiti da doživite samu sebe u avionu bez prevelikog straha.

 

Moguće je da ćete imati ista ili slična razmišljanja čak i kad uzmete lijek, ali pošto lijekovi uklone "afekat" odnosno osjećaje straha i fiziološke smetnje koje ste opisali, onda vaša razmišljanja izgube na svojoj potentnosti i ovo stanje, uz pomoć lijekova, može vam biti odlična mogućnost- ne samo da prođete kroz let bez simptoma ili sa jako blažim simptomima, nego da praktikujete pobijanje tih negativnih razmišljanja koja, uz pomoć lijeka, više nemaju potentnost koju su imali kad im je veliki strah/panika i fiziološki odgovor tijela davao energiju na još intenzivnija negativna razmišljanja.

 

Moja preporuka dakle je da i sami radite na raznim vježbama KBT-a uz povremenu terapiju sa terapeutom koji je specijaliziran u KBT-u, te da bar jedan period vremena uzmete blaže trankvilizatore tj. ankziolitike (npr. Alprazolam ili Lorazepam) prije leta. Naravno, konsultujte se s vašim ljekarom i dobra je praksa da probate lijek i vidite dejstvo (da li vas opušta itd.) prije nego budete letjeli, da vidite da li treba smanjiti, povećati dozu ili promjeniti na neki drugi lijek iz slične klase anksiolitika (svaka osoba ima različitu reakciju na lijek).

 

Nemojte pogrešno shvatiti uzimanje lijekova - iako je velika stigma u društvu povezana sa njihovim korištenjem, ovo su relativno blagi i kad su korišteni pod uputama ljekara, imaju željene terapeutske efekte bez većih rizika.

 

Preporuka i plan za sljedeći let:

Prije leta konsultacija sa KBT terapistom ili bar samostalan rad na pobijanju negativnih razmišljanja i napraviti listu od 5-10 racionalnih razmišljanja (koja će se "suprostaviti"vašim najćešćim negativnim razmišljanjima. Dakle, sjetite se svih negativnih misli koje se dese dok letite i napišite na malu karticu koju možete sa sobom nositi "odgovore" koji su racionalni na ta negativna pitanja.

 

Tako ćete imati uz sebe tu listu racionalnih/pozitivnih razmišljanja da ih čitate kad dođe do ponovne krize, jer u kriznom stanju je teško sjetit se "racionalnih razmišljanja").

 

Drugi dio plana je da se posavjetujete sa ljekarom u vezi koji lijek možete uzeti, isprobati taj lijek prije leta (ako vas opusti ili uspava to je dobar znak da će biti efektivan, ali ako vas previše sedira onda mozete smanjiti dozu ili opet popričati sa ljekarom koja je nabolja doza ili lijek - nekad je potrebno probati više od jednog lijeka da se nađe najbolja terapeutska efikasnost sa najmanje kontraindikacija).

 

Bilo bih dobro da koristite i lijek i KBT racionalna razmišljanja uz neki stimulus (npr. da čitate magazin sa slikama aviona ili film gdje je turbulencija u avionu) - i da prakticirate racionalna razmišljanja sa vaše liste, uz blaže fiziolosko stanje (gdje je lijek jako važan) dok ste u prisustvu stimulusa (filma o avionu)...

 

Ovo će vam dati dobru praksu a i samopouzdanje da kad letite sljedeći put da imate plan: KBT tehnike sa listom racionalnih razmišljanja koja će pobit negativna razmišljanja i lijek (obično se uzme sat prije leta, ali zavisi od lijeka) koji smiruje/ublažuje vašu fizičku reakciju na negativna razmišljanja.

 

Moj prijedlog je da se vremenom više i više oslanjate na KBT tehnike a manje na lijek i nakon određenog perioda prakse i in vivo (u avionu) i kad kući/ili izvan aviona ćete početi automatski da absorbirate racionalna razmišljanja i vremenom će let biti lakši i lakši.

 

Sa filozofskog aspekta se slažem sa vama što se tiče "Ja mislim da je ovo prirodan strah, jer ljudima u genima nije da lete." Sa evolucionarnog aspekta ste u pravu, naša tijela uključujući i centralni nervni sistem su nepromjenjena hiljadama godina i ona su adaptirana za situacije koje su drugačije nego moderni svijet - u zadnjih 100 godina toliko je napretka napravljeno sa tehnologijom, uključujući i putovanje avionom, da naravno naša tijela i psiha nisu mogla potpuno to integrirati s obzirom da je promjena tako brza i drastična (u sto godina smo otišli s konja do aviona sa klima uređajem i ekranima za gledanje filmova)...

 

Ja studentima često postavim pitanje "a šta je normalno" jer je tzv. "normalnost" posebno u sferi psihijatrijskih poremećaja definisana- ne samo naučnim znanjem i empirijskim studijima, nego i kulturnim i društvenim normama itd (tj. što je normalno u jednoj sredini/društvu- nije "normalno" u drugom itd.).

 

Što se tiče strahova i specifičnih fobija, iako stručno kažemo da su to neracionalna razmišljanja, naravno da postoji doza "istine" tj. prirodnog izvora straha (donekle je racionalno bojati se zmije jer nas može ujesti ili kao što ste rekli letjeti avionom) ali je stvar količine/doze tog straha.

Ako nas strah paralizira onda nas to muči, a kao racionalna bića tražimo način da olakšamo i poboljšamo svoje stanje nabolje - tako da kad strah postane prevelik u intenzitetu on prelazi iz prirodnog u patološki i mora se terapeutski riješiti.

 

Fobije, kao i ostale neuroze su česte i u toku cijelog života više od 50% ljudi doživi neku vrstu "kliničke" psihijatrijske smetnje, ali to ne znači da su "slabi" ili "bolesni" ili ne daj Bože "ludi" kao što postoji bias u društvu (te zato ljudi često sakrivaju svoje smetnje umjesto da traže podrsku od porodiće, prijatelja i zdravstvenih profesionalaca)...

 

Na kraju "sve je ljudski" i treba prihvatiti svoje stanje kao jedno od prirodnih ljudskih iskustava, ali koje, ako izaziva prevelike smetnje i patnju, treba ublažiti koristeći metode i strategije koje sam naveo...

 

Puno sreće i javite mi kako napredujete.

S poštovanjem,
doc. dr. Mirsad Serdarević

 

P.S. "Ako hoćete da okrenete malo na humor pogledajte film 'Last Chanće Harvej' sa Dastinom Hofmanom koji leti na kćerkino vjenčanje u Londonu i u avionu se ispovijeda potpunom strancu kako mu je nelagodno letjeti pa se uvjek "fortificira" te naručuje alkoholna pića za vrijeme leta da ga opuste... ne zaboravimo, humor je jako važan!!"

 

FACEBOOK

Sadržaj je moguće preuzeti i bez saglasnosti autora, ali uz isključivo navođenje izvora www.bh-news.com

Imate profil na Facebook-u?

Kliknite "Sviđa mi se"
da ubuduće pratite najnovije vijesti na svom profilu.